ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene placu
svjetlost pocinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucer
iza zavjese
mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja
mozda ne razumijes
ali volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizeve
kao i jucer
iza zavjese
ono sto me stalno plasi zvuci poznato
mozda ne razumijes
ali volim te
otkud osjecaj da gubis pouzdano zaledje
umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
mozda tvoja slutnja vara
mozda umisljam
htio bi da budes sretnija
kao i jucer
iza zavjese
igrat cu pred tobom ulogu pjesnika
mozda ne razumijes
ali volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljece
kao i jucer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumijes ali volim te